Kako preživjeti izolaciju

Dobrodošli na moj blog

24.04.2020.

Dan izolacije xx

Nakon užasne noći prošlo je skoro 2 mjeseca. U međuvremenu našli smo si drugi posao. Nakon gubitka posla trebali smo početi raditi kod njegovog oca u firmi, ali nakon one večeri on je prekinuo sve kontakte. Od te noći ne pamtim kad sam dobro spavala, čak sam pokušala ga nagovoriti da prekinemo i da se pomiri roditeljima, ali on je samo poludio i rekao da mu to više nikad ne spomenem. Osjećala sam se loše jer sam bila razlog svađe moje ljubavi i onih kiji su mi ga donijeli na ovaj svijet. Za mene je veza između dijeteta i roditelja bila sveta i nikako nisam mogla se pomiriti s tim. On se je pravio da je dobro, ali bio je sve osim toga. U očima sam mu vidjela neizrecivu tugu, bol, usamljenost. Predhodna dva mjeseca sam pokusavala na razne načine da ih pomirim i da prekinem taj jaz. Ali uzalud oni su se sve više i više udaljavali. Bila sam iscrpljena od svega, a i roditelje nisam vidjela predugo, pa sam odlučila za vikend otići kod njih. Malo da se oporavim da bi mogla nastaviti dalje, on je za vikend svakako trebao otputovati negdje poslovno pa sam odlučila da mu ne govorim da cu posjetiti roditelje jer sam se bojala da cu u njemu izazvati jos vecu tugu. U predhodna 2 mjeseca sam dosta bila smrsala i oslabila da je majka kad me je ugledala odmah otisla u kuhinju i skuhala mi najdraza jela. Ali unatoc najljepsem mirisu ja sam se morala natjerati da jedem, samo da ne zabrinjavam majku. Ta dva dana u zagrljaju mojih roditelja su me oporavili i dali snagu.
Kada sam se vratila našla sam ga u stanu, stigao je prije mene. To je značilo da mu moram sve reći. Kada sam mu rekla da sam bila kod svojih u ockma sam primjetila da mu se tuga povecava, ali on se nasmijesio i rekao zasto nisi sacekala iduci vikend pa da odem zajedno, reci mi kako tata i majka? Odgovorila sam mu kratko ne želići protezati tu temu, a onda me je uhvatio za ruke i rekao jedina ne trebaš se stiditi i kriti to što si bila kod roditelja samo jer sam ja u ovakvoj situaciji, nisi ti kriva. Suze su mi krenule same, rekla sam mu da se idem umiti i da moramo ozbiljno porazgovarati, a on je samo klimnuo glavom. Nakon sto sam se umila, sjela sam pored njega i pitala ga da li bi me njegovi roditelji prihvatili da sam iste vjere? A on je rekao da ga ne zanima ko ce me prihvatiti, a ko ne. Bitno je da njemu odgovaram. Ja sam inzistirala na odgovoru, a on je samo klimnuo glavom. Zatim sam mu rekla da ja želim to, želim biti njegove vjere, želim da me njegovi prihvate, želim da ne pati za majčinim mirisom, kao ni ona njegovim i da mi on samo mora objasniti šta i kako. Znala sam neke stvari o njegovoj vjeri jer sam pohađala vjeronauk u školi i odrasla u muslimanskom okruženju. Otac kada su mu predložili da me ispiše sa vjeronauke jer nije obavezno, a i ja sam svakako bila druge vjere, on je odbio. Rekao da nema ništa loše u tome da prisustvujem tom času i da naučim nešto drugačije. Sjecam se da mi je mama dok sam bila manja, a kasnije sam i sama, danima kad sam imala vjeronauku skidala krst. Jer kako me je naučila da je to poštovanje. Rekla sam mu ŽELIM PREĆI NA ISLAM. A on me je gledao kao zaleđen. Nakon par minuta rekao je nikad ti ne bi dozvolio da to uradiš zbog njih. Ja sam mu rekla da samo to odlučila i da to nije zbog njih već zbog njega. Zatim je rekao ali šta će ti tvoji reći, kako će reagovati, ne dolazi u obzir. Objasnila sam mu da sam predhodno razgovarala svojim roditeljima i sve im ispričala i rekla šta planiram. Na početku im nije bilo baš drago, ali su rekli da sam ja njihova mala curica kojem god Bogu se molila i da je najbitnije da sam dobra čovjek. Rekli su mi samo da dobro razmislim o svemu, a ja sam to uradila. Rekla sam mu da nije na njemu da donosi odluke umjesto mene i da je to samo moj izbor. Ja želim i biram sreću i ljubav, pa makar to bila žrtva. Plakao je zajedno sa mnom. Za nas je to bila jedna od emotivnijih noći. A ja sam se Bogu zahvaljivala jer mi je podario njega i moje divne, najbolje roditelje. Znala sam u kojoj god vjeri bila, na koji god se način molila Bogu nema razlike. Jer on je jedan i on nas voli.

22.04.2020.

Dan izolacije xx

Nakon nemilog događaja on je bio uz mene, pravio mi jelo, kuvao kafu, brinuo se za mene. Nisam nikom željela pričati o tome, ni roditeljima ni nikom na posao nismo išli, dobili smo mejl da smo otpušteni. On zbog nasrtanja na šefa, a ja zbog klevetve. Nisam vjerovala svojim očima, upitala sam ga šta ćemo dalje, a on je rekao da će on sve riješiti. Obavio je par poziva i rekao da počinjemo raditi za 2 sedmice. Nisam shvatila s kim je pričao, ali sam shvatila da mu nije ugodno. Osjećala sam se loše zbog svega. Tok misli prekinulo mi je zvono na telefonu, javila sam se, bila je to policijska stanica, pozvali su me da dođem i objasnit će mi sve kad stignem. Rekla sam njemu i on je nasmijao se i rekaao došli su pameti. Kada smo stigli ljubazno nas je primio glavni. U njegovoj kancelariji sjedili su sluzbenici koji su me ispitivali. Jeza je obuzela moje tijelo. Nadređeni je rekao da sjednemo, a zatim počeo isprikama i pričom kako je sramota zato što ti dečki nose uniformu i tako se ponašaju. Pogledala sam njega i on je znao ime glavnog i uputio mu rijeci sad si se sjetio kako se radi posao, da li ti neko mora govoriti. Shvatila sam šta je radio onaj dan kad se napad dogodio. Sluzbenicii su se poceli ispricavati, ali mi to doista nije trebaalo, samo sam željela izaci sto prije. Podigla sam optuznicu i napustili smo stanicu. Rekao je da ima jedno iznanedenje za mene i da necemo kuci odmah. Bila sam nestrpljiva jer sam zeljela sto prije saznati sta je iznanedenje. Put mi je bio dobro poznat, isli smo prema mjestu gdje smo na pocetku izlazili,krov zgrade.
Pomislila sam zeli da me oraspolozi zbog svega ovog. Medutim kada smo stigli ispred zgrade i popeli se do samog izlaza na krov, stavio mi je povez, rekavsi da to tako mora i slatko se nasmijao. A ja toliko slaba na taj osmijeh se nisam protivila. Vodio me je, a ja sam sigurno koracala jer sam mu vjerovala. Rekao je da ne skidam povez dok on ne kaze. Stojala sam u mjestu i cekala da vidim iznanedenje, razmisljala sam mozda je napravio rucak tu na krovu samo za nas, ali kada ke rekao da skinem povez imala sam sta i vidjeti. On je klecao ispred mene i drzao kutijicu s prstenom. Rekao je da sutim i ne prekidam ga dok ne kaze sve sto ima. Poceo je pricom kako je bio sjeban i cudan dok me nije upoznao, koliko nije razmisljao da ce se ikad skrasiti i koliko sam promjenila njegov zivot, te me je pitao da li zelim da se udam za njega. Prvo sam par trenutaka ćutala jer je to doista bilo pravo iznenedenje za mene. Zatim sam pocela vristati, i onda sam reklaa DA! Stavio mi je prsten i rekao da me voli. A ja sam bila na sve i jednom planetu osim na planeti Zemlji. Da sam mogla da planiram ovaj trenutak, ljepse ga ne bi isplanirala. On je poznavao me, ko sam, sta sam i sta volim. Doista je znao svaku moju tacku na tijelu i avaku misao. Kada smo se vratili u stan odmah sam nazvala roditelje i otac je plakao kao malo dijete, a majka se suzdrzavala. Ali ja sam bila tako prokleto srecna.
Sutradan ujutro rekao mi je da ukoliko zelim da i dalje upoznam njegove roditelje mozemo veceras. Odmah sam pristala, dugo cekam taj trenutak. On je bio jako tih, a razlog tome nije mi zelio otkriti. Odlucila sam ga ostaviti malo samog, te otisla kupovati poklone za njegove roditelje. Bilo je tesko jer skoro nikad nije htio pricati o njima. On je bio druge vjere, njegova majka je nosila mahramu i to je sve što sam znala. Nekako sam uspjela kupiti poklone i vratila se u stan da se spremimo. Bila sam uzbudena vise nego ikad, a njegovo raspolozenje je i dalje bilo isto. Istusirala sam se, i krenula spremati. Prvo sam obukla haljinicu, a zatim odustala, pa sam nasla neke dzins hlace ali su bile preuske. I naposljetku sam nasla neku dugu haljinu, on je cijelo vrijeme posmatrao i rekao zene. A ja sam samo zeljela da se se svidim njegovim roditeljima. Kada smo krenuli on je rekao samo oprosti, nista mi nije bilo jasno, o cemu prica sta da mu oprostim.
Kada smo stigli to nije bila kuca, bila je preogromna kuca, za mene moglo bi se reci vila. Gledali smo se ali ni rijec izustili nismo. Kada smo usli u kucu javio se mami da je stigao i da je doveo gosta. Mama je izasla i vidjela me, odmah me zagrlila i izljubila kao da se znamo vec, cijelo vrijeme se smjeskala. Medutim kada sa pruzila ruku da se i sluzbeno upoznamo i kad sam izustila " ja sam Sanja drago mi je" osmijeh je nestao. U tom momentu se pojavio i njegov otac koji ga je gledao kao sa gadenjem. Tad mi je sve bilo jasno, i njegovo odbijanje da ih upoznam i neraspolozenje. Rekao je da vas upoznam moja zarucnica i pokazao prsten. Oni rijec nisu izustili, mama mu je otisla sa suzama u ocima. A on je uzeo moju ruku i izvukao me van. Sjeli smo u auto a meni su suze klizile niz obraze. Jedna za drugom, naposlijetku sam se pocela previjati od boli. Zaustavio je auto sa strane i izveo me vani. Poceo je plakati i rekao da ga ne zanima nikakvo misljenje i da sam ja njegova. Da cemo raditi negdje drugo i da necemo raditi kod njegovog oca u firmi i da mu nista nije bitno. U meni se sve lomilo, kako da ga odvojim od onih zbog kojih on postoji, sta da ucinim. Dugo smo stojali u mjestu, u tisini, gledajuci jedno drugo i plakali kao godina.

21.04.2020.

Dan izolacije xx

Da li želite da vam cijelu priču ispričam za par dana i da pišem o sadšnjosti? Ili da odugovlačim 😂? Jer ja bi voljela kad bi vam sve odjednom mogla ispričati i podijeliti to sa nekim, dosta meni "bliskih" osoba ne zna za većinu stvari, dok vi znate recimo. Lakše je kad sa nekim podjeliš, a ja već dugo teret nekih tajni nosim na svojim leđima🤗

21.04.2020.

Dan izolacije xx

U momentu sam željela vrištati, mrziti život, ali onda sam shvatila da jebeno nemam priliku za to jer se moj dragi pripremao da ubije šefa. Nasrnuo je na njega i počeo ga udarati. Korz glavu su mi u milisekundama prolazile scene kako mu lomi vratnu kičmu i paralizira ga ili u najmanju ruku mu zadaje smrtonosni udarac. Ali sve bi to rezultiralo našim razdvajanjem i njegovim služenjem kazne i grijeha na njegovoj duši. Te sam učinila sve da ga maknem od njega, da ga pusti i ne ubije. Naposljetku sam uspjela, šef je završio sa krvavim licem i mogucim prelomom ruke. On je pokupio naše stvari i napustili smo zgradu. Psovao je cijelo vrijeme do policijske stanice. Odlučila sam prijaviti šefa pod tužbom pokušaja silovanja. Bili smo napeti, nervozni cijeli taj dan. Najviše zbog ispitivanja, policajci su se ponašali kao da sam ja kriva, a ne matori šef. Nisu mi vjerovali, iako nisu izjavili to, moglo se je vidjeti s obzirom koliko su pitanja postavljali i koliko puta su me upitali da li sam sigurna. Pitali su me čak da li sam sigurna da ga nisam izazvala nečim. Moje samopouzdanje i duša bile su slomljene. Prvo jer sam takvo nešto doživjela, zatim zbog ponašanja službenika. Kada je neko povređen i obrati se vama kako možete biti tolike životinje. NE znači NE, koliko god godina imali, koliku god strast i privlačnost osjećali dužni ste poštovati to. Koliko god kratku suknju obukli, ako ste rekli ne to se mora poštovati. Postala sam bjesna te se počela svađati sa službenicima. Koliko morbidni moraju biti da skoro silovanu ženu pokušaju optužiti za isto. On je ispred čuo moju viku, te ušao u sobu. Povukao me za ruku i rekao da će se obračunati. Odveo me kući napravio jelo. Nakon jela sam se istuširala, a on je rekao da odspavam,a on će izaći jer ima nešto za obaviti. Molila sam ga da razmisli dobro prije nego nešto učini i da misli na mene. Ne želim ga izgubiti. Poljubio me i rekao da ne brinem. Cijeli sat je bio vani, isključio mobitel, a ja sam bila u strahu. Milion misli i milion scena mi je prolazilo kroz glavu. Minute kao sati, samo sam se molila da bude dobro. Nakon sat vremena je stigao kući, a mene kao da je najjace i najvece sunce ogrejalo. Zagrlila sam ga jako ne želići ga pustiti nikad. Šapnuo mi je da me voli i da će svi da me mole za oprost na koljenima klečeći. Promrzla sam istog momenta i upitala ga šta je uradio. Rekao je da nije ništa da ne brinem. Zaspali smo zagrljeni, inače imam jako čvrst san i gotovo nikako se ne budim navečer. Međutim tu noć sam osjetila vrele kapljice po vratu. Odlučila sam ostati tiho i shvatila da on plače, plače i kune sve koji su me povrijedili. Istog momenta sam zaplakala kao dijete, a on se trznuo, obrisao suze i upitao me da nisam sanjala današnji događaj. Sve se u meni nakupilo, ali vidjeti muškarca kojeg volim da plače zbog mene je pokrenulo vulkan emocija. Taj osjećaj, kao i većinu koje sam uz njega doživjela, ne mogu riječima opisati. Kad vam je neko u istom trenutku najveca slabost i najveca sreca. Kada nekog volite toliko da gorite od ljubavi, kada se brinete za nekog toliko da vas svaka pomisao da mu se nesto desi kida vase tijelo na sitne cestice.

09.04.2020.

Dan izolacije xx

Osjetila sam dodir Sunca i njegovih zraka, te se osmijeh pojavio na mom licu, a oči nisam mogla otvoriti osjećala sam kao neku težinu na kapcima. Svakako nisam ni željela da se stvarno probudim. Željela sam uživati u tom momentu, u tom osjećaju. Osjećaju kupanja Suncem, u osjećaju slobode i ljubavi. Ali naposljetku sam otvorila oči i iznad mene sam ugledala zelene okice. Bio je to on. Posljednje što sam vidjela predhodne noći bile su iste okice. Uspavljivala sam se i budila uz isti pogled, pogled pun ljubavi, pažnje i nečeg malo divljeg. Osjećaj je bio neopisiv. To jutro sam se uvjerila u frazu "Jedna duša, dva tijela." Emocije u meni su trčkarale i ja nijednu nisam mogla opisati. Sve je bilo pomješano. Poželio mi je dobro jutro i ja sam uzvratila uz pitanje koliko dugo je već budan. A on je odgovorio da je izgubio pojam o vremenu posmatrajući me i upijajući moj miriis. Na njegov odgovor sam se topila, a on je nastavio govoreći mi da sam mu uljepšala život. Nakon te izjave sam samo skočila na njega obasipajući ga poljubcima. Odlučili smo jedno vrijeme provesti tako zagrljeni mazeći se.
Odlučila sam ga počastiti najljepšim doručkom na svijetu, jer je bio najbolji momak svih vremena. Iako je bilo vrijeme ručka za nas je bio doručak. Kuhajući sam shvatila koliko sam postala bolje osoba zbog njega i koliko sam se promjenila. Od ledene kraljice pa do nekog osjećajnog cvijetića. Nisam ni slutila da se u njemu krije ovolika količina ljubavi. Odlučili smo doručkovati na balkonu, uz 'ladno pivo naravno. Pričali smo o nama, prošlosti, djetinjstvu, te budućnosti. Pošto se je bližio godišnji raspravljali smo gdje da idemo na more. Ja sam bila za crnogorsko primorje, dok je on veoma tajnovito govorio o destinaciji koju je on željeo da posjetimo. Zamolio me da on priredi iznaneđenje i da ćemo uživati. Meni stvarno nije bilo bitno mjesto, već on, samo da sam s njim. Ali rekla sam da ne želim ništa skupo i ekskluzivno jer smo željeli započeti zajednički život. On je naravno rekao da ne brinem i da će on sve riješiti. Zatim sam ga upitala o njegovim roditeljima, jer toliko vremena provodimo zajedno i o svemu pričamo samo o njima ne. Kao i obično on je izbjegao ovu temu govoreći da ne želi o tome i kad bude vrijeme znaću sve. Ja nisam željela da kvarim trenutke te sam ga samo poljubila. Ko god da su postalo mi je svejedno jer naša sreća je bila istinska, kao i ljubav. Znala sam da zajedno možemo sve. Sjedili smo na balkonu upijajući zadnje zrake Sunca, te odjednom on je rekao da mora ići jer sutra je bio ponedeljak. Ispratila sam ga i odlučila večerati nešto, istuširati se, te spavati. Tu noć sam vrlo lako zaspala.
Ujutro sam teško ustala jer me je onolika količina vina i piva od predhodnog dana sustigla. Ali sam ipak iskočila iz kreveta da se spremim jer nisam željela da me dragi čeka. Brzo sam se obukla i stala ispred ogledala i primjetila sjaj na svom licu. Nijedna šminka na svijetu nije me mogla učiniti lijepom i zamijeniti taj sjaj. Požurila sam van jer je on već bioo stigao. Ugledala sam ga ispred zgrade i poletila njemu u naručje. Objesila sam mu ruke oko vrata. Uživali smo u tom trenutku, te smo krenuli. Do posla smo slušali neku muziku, a ja sam plesala. Kada smo stigli svi su nas posmatrali, ali na to smo se već navikli. Odjednom ispred nas se stvorila Lea. Smiješkajući se i govoreći kako sad sijamo kao pravi par. Vrisnula sam "Leaaa" i ona je nastala. Odlučili smo se odmah baciti na posao svakako smo kasnili dosta. Imali smo neki bitan projekat za odraditi i malo vremena. Nakon predhodne bitnije kampanje dobili smo još veću i firma je bila u dosta dobrom položaju. Ušli smo u salu i bacili se na posao. Cijelo vrijeme smo se smješkali jedno drugom, kao djeca koja se smipatišu. Za vrijeme ručka svi su izašli i otišli u restoran preko puta, čak i on. On je otišao da kupi jelo nama dvoma dok sam ja završavala neki posao. Bila sam sama u sali. Kad odjednom na vratima se pojavi šef koji je išao prema meni. Nisam mu davala mnogo značaja, mislila sam da dolazi zbog neke konsulatacije vezane uz posao. Dočekala sam ga sjedeći na svom mjestu, a on je sjeo na sto i stavio svoju ruku na moje koljeno vučući je prema bedrima. Vrisnula sam i rekla mu da se makne, a on je postao nasilniji. Skočila sam sa stolice i pogledala prema vratima misleći pobjeći dok je on ostao na stolu. Na vratima sam ugledala njega kako bijesno skuplja šake i u očima sam mu vidjela bijes, ludilo i uragan se spremao, znala sam....
Kakav uragan će napraviti??😁

07.04.2020.

Dan izolacije xx

Polako sam se spremala za večeru. Ova noć, proslava godišnjice veze u nekom skupocenom restoranu, prije godinu dana nikad se ne bi desila. Jer ja sam bila malo drugačija, nisam voljela taj luksuz, taj lažni sjaj, gušila sam se u tome. Nisam bila kao druge kojim je to predstavljalo zadovoljstvo, više sam nas zamišljala na nekom mjestu koje nam je važno ili nam nešto predstavlja, gdje smo sami. Jer mi smo bili takvi, čudni i drugačiji, to sam voljela kod nas. Ali on je izrazio želju za tim mjestom pa sam pristala. Obukla sam crvenu kratku haljinu, koju je dizajnirao moj dobar prijatelj, podignula kosu i nanijela nešto malo šminke. Razmišljala sam sve za njega. I tako sređena ponijela sam svoju torbicu, poklon jer je on čekao ispred. Bio je vidno nervozan, toliko da sam i ja postala. Prije nego što sam ga vidjela smatrala sam ovo kao i svakom drugom večerom. Ali ustvari tu noć smo posebno slavili našu ljubav, naš pronalazak. Od prvog pogleda vatre su gorjele, a nakon godinu dana se nisu ugasile nego još više rasplamsale.
Cijelim putem sam premotavala film godinu dana unazad, toliko sreće, toliko ljubavi, toliko vremena koje je tako brzo proletilo. Cijelu noć sam gledala samo njegove zelene oči i razmišljala o nama u budućnosti. Koliko samo ovakvih godišnjica ćemo dočekati, i boljih. Kako se veče odmicalo i približavalo vrijeme odlaska kući, postala sam napetija, uzbuđenija. Razmišljala sam o tome, kako će sve proći i odlučila da je najbolje da se sve desi spontano kao i do sad. Te sam rekla da krenemo. Njemu je bilo čudno da ja želim da propustim desert, ali pristao. A ja sam samo željela bolji desert. Kada smo stigli ispred stana, pozvala sam ga da uđe i da zaboravi da će kući jer večeras ostaje kod mene, prljavo sam se nasmijala i izašla. On je poletio za mnom, goreći od uzbuđenja. Za par sekundi našli smo se u spavaćoj koja je gorila zajedno s nama. Tu noć bila sam njegova, njegova i ničija više. Tu noć sam se potpuno predala njemu. Mnogo stvari u životu nisam razumjela, ali da je on moja prva, jedina i posljednja ljubav to mi je biloo sasvim jasno.

06.04.2020.

Dan izolacije xx

Zdraavooo drugari, kako ste mi? Nastavak priče očekujte danas ili sutraa. Iz privatniih razloga nisam bila u mogucnosti da vam pisem. Takoo da nadam se da ocekujete s nestrpljenjem nastavak.

25.03.2020.

Dan izolacije 13.

Moj život se promjenio za 360 stepeni kada je on ušao u moj život. Dani su prolazili, a ja sam sve više saznavala o njemu, on je postao centar mog svijeta i samo je on bio bitan. Svaki dan smo se viđali, ili na poslu ili u gradu. Svaki djelić grada posjećao me na njega, na našu ljubav. Na svakom kutu smo imali po neku uspomenu. Došlo je vrijeme naše prve godišnjice, cijela godina dana posvećena nama, našoj ljubavi. Ljubavi koju smo slavili na sva zvona ili čekaj malo ne baš na sva. O njegovim roditeljima osim njihovog zanimanja i imena ne znam ništa. On je moje roditelje upoznao i proveli smo neke slobodne dane u mom gradu, sa mojim roditeljima. A ja nisam upoznala njegove roditelje koji su bili u istom grad gdje i mi. Ta misao me je mučila zašto me ne želi upoznati sa svojim roditeljima? Ali nisam imala vremena da se iscrpim razmišljajući o tome, morala sam kupiti mu poklon. Dogovorili smo večeru u gradu da proslavimo godišnjicu. Odlučila sam pozvati Leu da mi pomogne. Cijelo vrijeme sam slušala Leu o njenom novom alfa mužijaku, ali sam također bila i odsutna. Misli su mi letale na sve strane. Morala sam se smiriti, ali sam odlučila Lei podijeliti svoje brige. Kada sam joj ispričala sve ona je jednostavno rekla da ako želim znati da ga pitam. I zašto ga doista ne bi pitala, znala sam za sve njegove djevojke, seksualna iskustva, fetiše, planove, kao i on moje. Doduše za seksualna iskustva nije znao jer ih do tad nisam imala. Jeste da je njemu bilo čudno da imam skoro 22 godine, a nisam imala nikakva seksualna iskustva. Ali poštovao je to i nakon toga osjetila sam kao da me gleda posebnije. Ta noć je trebala biti posebna za mnogo nas u svakom smislu. Saopštila sam i Lei da će biti posebna, na šta je njena reakcija bila hvaljen Isus i svi sveci, mučiš tog dečka i previše. Nakon dugog traženja poklona i tumaranja po gradu napokon sam ga pronašla. Pošto smo bile pronašle poklon imale smo vremena za jedno pivo. Sjedile smo tako u jednom pabu u tišini. A ja sam posmatrala taj grad. Koliko mi je prirastao srcu, voljela sam ga više nego svoj. Sve moje je bilo tu. Lea me je cijelo vrijeme posmatrala i smješkala se, o Isuse nisam joj ništa trebala govoriti pomislila sam. Rekla mi je da se ne brinem i da će sve biti u najboljem redu. Zahvalila sam joj se na svemu i dala znak da krenemo. Jer sam se trebala spremiti za večeru.
Hmmm kako li će proći večera?😳

24.03.2020.

Dan izolacije 12.

Dok sam otvorila oči potražila sam mobitel i provjerila poruke. Vidjela sam da je poslao poruku, te sam ga odlučila nazvati. Javio se odmah i poželio mi dobro jutro, uzvratila sam. Upitala sam ga je kako je, s obzirom na predhodni dan. Reče da je dobro, ali njegov glas je govorio nešto drugo. U želji da ga utješim, oraspoložim pozvala sam ga na ručak i rekla da ponese neko dobro vino, po mogućnosti bijelo. Nakon što sam poklopila slušalicu, ustala sam da počistim stan, zatim istuširam se i pripremim jelo. To je bio plan, ali on se je pojavio neočekivano rano i prekinuo me u tuširanju. Tako da sam morala prekinuti tuširanje da mu otvorim vrata. Kada sam otvorila vrata ugledala sam ga kako me odmjerava. Pustila sam ga u stan i izvinila sam se jer nisam stigla pripremiti ručak, na šta je on odgovorio da je zadovoljan i desertom. U tom momentu sam bila izgubljena i nisam znala šta reći i učiniti. Jer se nisam nadala tom razvoju događaja, ali sam prihvatila igru. Nisam znala kako će ovaj ručak završiti, ali nisam se ni bunila.
Brzo sam se obukla i zamolila ga da mi pomogne pri pripremanju ručka. On je pristao i počeo da skida majicu i hlače, a ja sam ga samo gledala bez mogućnosti da se pomjerim, bilo šta kažem. A on kada je ugledao mene i moju reakciju rekao je da vani već ima dovoljno stepeni, a on još pri tome mora kuhati i znojiti se u kuhinji, tako da je to opcija. Ja se nisam žalila jer je prokleto dobro izgledao bez te silne robe. A zatim je našao pivo, otvorio ga i sjeo i posmatrao me, rekavši uz smijeh da je to jedini način kako on zna pomoći. Upitala sam ga da li stvarno ni pod jednim uvjetom neće doći da mi pomogne, na šta je on odgovorio da neće jer se užasno snalazi u kuhinji i da nema većeg užitka nego gledati mene kako kuham. Klimnula sam glavom u znak odobravanja, te skinula haljinu. Sad je on bio taj koji je ostao bez teksta, a ja sam se smijala. Krenuo je ustati i pomoći mi na što sam rekla da ni ne pokušava već da ostane na svom mjestu i pije pivo. Dok sam radila po kuhinji on nije pomjerio poged sa mene. Malo je reći da je uživao. Nakon što sam završila ručak i servirala ga na stol rekla sam mu da otvori vino dok se obučem. I da predlažem njemu da se obuče, a on je rekao da nam je to loša ideja i da je bolje ovako. Uputila sam mu jedan upozoravajući pogled te se otišla obuć. Kad sam se vratila i on je bio obučen, te smo sjeli jesti. Uz ručak sam ga upitala zašto je i dalhe uznemiren i zabrinut. A on je rekao da je možda izgubio jedinog prijatelja kojeg je imao. Radilo se o momku koji je jedini nam prišao na partyu. Upitala sam ga zašto, a on je rekao da mu je ispričao određene stvari za tu ekipu i kako bi trebao maknuti se od njih i da je on tu za njega. A on je bio poludio, pitao ga da li ja imam nešto s tim što on "okreće leđe prijateljima" i pitao ga zašto izmišlja laži o svom društvu. Bilo mi ga je doista žao i rekla sam da se ne brine i da će on uskoro sve shvatiti. Malo sam ga umirila, ali znala sam da ga i dalje to muči. Nakon ručka pomogao mi je maknuti sudove i opraati ih. Te smo ostatak dana proveli na balkonu uz muziku i vino.
Kada se spustila noć ušli smo u nazad u stan i on je razmišljao da krene kući. Ali ja sam željela da ostane još malo i on je ostao. Upitao me da li u isto vrijeme sutra da me čeka ispred zgrade, pa da idemo zajedno na posao. Rekla sam da može, ali i da ne mora dolaziti jer mogu prošetati. Doslovno sam imala manje od 10 min do posla, a on je rekao da nema šanse da će on doći. Razmišljala sam kako bi bilo super da može ostati cijelu noć i da možemo zajedno se buditi, ustajati,ići na posao i ostalo. Bile su to divne misli, koje sam u trenutku nepažnje iznijela na glas. A on se je nasmijao i rekao kako je razmišljao o tome i da idući put dolazi spreman. Odnosno ponijet će robu za posao😂. Nekako mi se sve brzo odvijalo, ali sam uživala u svakom djeliću provedenog vremena. Nisam ništa željela propustiti. On i ja. I nebo je granica.

23.03.2020.

Dan izolacije 10.

Jutro poslije noći u kojoj sam zvanično postala njegova cura sam se poprilično uspavala i tačno kada mi je san bio najslađi probudilo me je zvono. Dovraga ko je mogao biti tako rano, otvorila sam vrata i ugledala najljepši razlog za buđenje. Bio je to on, donio nam je doručak i kavu. Pozvala sam ga u stan, a on je počeo s pričom kako se ne pazim dovoljno i kako vrata otvaram odmah bez da postavim ikakvo pitanje. Bio je tako presladak dok se brinuo o meni. Na svu tu njegovu "lekciju" ja sam zatražila samo zagrljaj i poljubac. Ništa više mi nije bilo potrebno, samo da je tu. Nakon poljubca rekao mi je da se idem spremiti i da ćemo nakon doručka ići na neko mjesto. Ništa više od toga mi nije htio otkriti, tako da sam morala biti strpljiva.
Nakon doručka odveo me je na neku zabavu gdje je bilo neko njegovo društvo, iskreno bila sam razočarana jer sam mislila da će to biti dan rezerviran samo za nas dvoje. Kada sam se tamo pojavila sa njim i kada me je predstavio kao njegovu djevojku, svi su samo gledali u mene. Ni ćao, zdravo, apsolutno ništa. Prepala sam se u kakvu skupinu čudaka me je doveo, s kim se to druži.. Nakon nekog vremena jedan prijatelj nam je prišao da nam čestita. Bio je jako srdačan i svidio mi se. Dok sam ja izgledala preplašeno i začuđeno rekao mi je da su oni si u šoku isto i da ne obraćam pažnju na njih, oni nisu ni bitni. On je želio odmah da odemo, da nestanemo s tog mjesta, bio je jako ljut i nervozan. Čudno je što sam ga "poznavala" od prvog dana, znala kako se osjeća iz jednog pogleda i bez i jedne izgovorene riječi. Na povratku je bio šutljiv, te sam predložila da kupimo vino i nešto za klopati i odemo kod mene. Svakako sam imala neki balkon, na koji nikad nisam izašla od kad sam se uselila, pa sam pomislila da je to prilika. Pristao je naravno, vani je bio predivno vrijeme, sunce je širilo svoje zrake, a ja sam odlučila da oraspoložim svog, već sad dečka. Zamolila sam ga da auto parkiramo i prošetamo do xafsa. A on kao pravi dečko mi je ispunio želju i parkirao na nekom gradskom parkingu.. Do xafsa smo se trkali, zezali i ja sam se nadala da je odganuo misli s onog party i dešavanja s istog, ali u njegovom pogledu se je vidilo da duboko u sebi još to nije izbacio iz glave. Odlučila sam ga pustiti da sam dođe sebi. Obavili smo kupovinu i krenuli u stan.
Kada smo stigli ja sam kao prava domaćica odlučila pripremiti hranu, piće, a njega sam zamolila da izađe na balkon i provjeri kakva je situacija jer ja tu nisam nikako zalazila. Rekao mi je da je na balkonu sve kul i da imamo sve potrebno. Nakon što sam sve pripremila i iznijela na balkon odlučili smo uživati u poslijednjim sunčevim zrakama. Sjedila sam tako u njegovom zagrljaju i uživala, a on se je trudio cijelo vrijeme biti dobro, ali nije bio. Više ga nisam mogla gledati kako muči sam sebe i rekla mu da sa mnom može pričati o svemu jer dovraga zašto sam inače tu i čemu sve ako nećemo dijeliti i dobro i zlo. U njegovim očima sam mogla vidjeti nemoć i slabost, bio je užasnut postupkom njegove raje, odnosno njihove reakcije. Rekla sam mu da se ne brine i da mi to ne znači ništa dok god je on tu uz mene i da ostatak svijeta može biti protiv. Samo on. Njegov komentar na moju izjavu me je zaintrigirao. Naime, rekao je da nakon svega što im je učinio, prešao, pretrpio oni ne mogu pokazati bar malo sreće za njega, makar i lažne. Nije mi bilo jasno zašto mu je toliko bitno mišljenje drugih. A on je započeo svoju priču, bio je osoba koju su svi u tom društvu ponižavali, ismijavali i iskorištavali. Nikad im nije bilo dosta, a on nije imao snage da bilo šta učini po tom pitanju, niti da od nekog traži pomoć, niti ih je mogao napustiti jer po njemu jednostavno nije mogao. Nije mi bilo jasno zašto se jednostavno nije mogao prestati družiti s njima ili nešto, ali on je rekao da je to komplikovano i da ću vremenom shvatiti, ali i da neko od njih krene protiv mene da bi svima okrenu leđa. Opet je učinio da se osjećam voljeno i sigurno, a ja sam također željela da se i on pored mene osjeća isto, ništa više. Pitala sam ga momka koji nam je prišao da li je i on dio njih, a on je rekao da taj momak još nije ni svjestan gdje se nalazi. Zagrlila sam ga i rekla mu da ne brine da sam ja tu uz njega i da će sve biti okej. Sjedili smo tako do kasno u noć i pričali o nama i djetinstvu i sreći. Pošto živi na drugom kraju grada predložila sam mu da prespava kod mene, ali on je rekao da je to sve što želi ali trenutno mora nešto odraditi. Poljubio me i samo otišao. Meni je milion misli prošlo kroz glavu, jer je bio zamišljen većinu noć i nakon te priče o društvu i svemu, bojala sam se za njega. Napisala sam mu poruku da se javi kad stigne kući, a on je odgovorio odmah da se ne brinem i spavam slobodno, te se je ispričao što je loš momak koji djevojku ostavlja zabrinutu i bez želja za laku noć. A prokleto nije bio loš momak, bio je najbolji. Istuširala sam se i smjestila u krevet, ali san nije dolazio na oči jer sam se brinula za njega. Od umora sam naposlijetku uspjela zaspati.
Da li vam se dopada?

22.03.2020.

Dan izolacije 10.

Helou raja kako ste mi? Da li čitate priču? Sad sam pročitala sve što sam pisala do sad i vidjela da sam napravila neke lapsuse, ali to je zbog brzine pisanja. Jednostavno kada napišem dio ne mogu se natjerati da pročitam sve iz početka i ispravim greške. Jednostavno je za mene preemotivno sve ovo i nikad nisam mislila da ću podijeliti ovo s nekim. Iako svaki dan mi kroz glavu prođu svi trenuci od dana kad sam ga upoznala do danas, ali skroz drugačije je kad o tome pišeš i podijeliš sa nekim. Kako vi provodite ove "izolacijske dane"? Da li ste za još jedan dio?

21.03.2020.

Dan izolacije 9. (drugi dio)

Odkad sam njega upoznala svaku noć zaspim sretna, a ustajem još sretnija. Pošto radimo od ponedeljka do petka, a vikend imamo slobodno, pitala sam se kako će proći vikend. Da li ću izdržati ta dva dana, a da ga ne vidim? Iz misli u realnost trznula me poruka. Bio je to on, zanimalo ga da li sam se naspavala i da li može da dođe po mene da zajedno idemo na posao. Brzo sam mu odgovorila i počela se spremati. Kada sam izašla isped zgrade čekao me je on, naslonjen na zid i pušeći cigaretu. Dok me je ugledao požurio je da me zagrli, a i ja sam požurila u njegov zagrljaj. Ponašali smo se kao prijatelji, a oboje smo znali da želimo više. Ali nigdje žurili nismo imali smo vremena da budemo sve što poželimo. Kada smo na parkingu izlazili zajedno svi su zurili u nas, neki su posmatrali s balkona, prozora, a neki sa parkinga. Među njima je bila i Lea. Prišla mi je i reklaa da sam gotova jer joj ništa ne govorim, ali kako ću stvari se odvijaju brzo. Obećala sam joj ispričati za ručkom sve. Kada sam ušla u salu i smjestila se na svoje mjesto, na svom stolu sam pronašla čokoladicu i poruku na kojoj je pisalo:"Pokušao sam naći čokoladicu koja je slađa od tebe, ali nisam uspio jer si ti nešto najslađe na cijelom svijetu, želim ti ugodan rad." Brzo sam pojela čokoldicu i odgovorila mu putem vibera, te počela da radim. Smirivala sam se rečenicom da smo samo prijatelji i to je to, ali dovraga koji prijatelj takvo nešto piše i radi za prijateljicu. Za vrijeme pauze sam izašla Leom da je kako ona kaže uputim u priču. Ispričala sam joj sve i do najsitnijeg detalja, a on je u samo gledala i ponavljala rekla sam ti da mu se sviđaš. Lea je bila u čudu da je to isti momak kao prije. Nikad ga takvog nije vidjela ni približno, po njenim riječima. I na sve to mi je samo čestitala, na što sam se zgrcnula. Mi nismo u vezi, mi smo prijatelji. Moj mozak mi je govorio zamisli budeš njegova cura, budete zajedno. Činilo mi se kao nemoguće, nešto što se nikad neće desiti. Nakon smjene opet me je on čekao da me vozi kući. Pomislila sam tačno ću se navići na ovo, a i mogla bi ga preseliti kod mene ništa mu falilo ne bi. Još mi samo fali da to izjavim na glas pomislila sam. Ovaj put do stana smo se vozili u popriličnoj buci, raspravljali smo se oko gluposti i na kraju se smijali svemu tome. Naredna dva dana su bila sve u svemu slična kao ovaj, osim petka poslije posla. Tu noć pred kraj smjene poslao mi je poruku da li želim sa njim u grad? Nakon što sam proćitala poruku gledala sam u njega i njegove zelene okice. Mislila sam da je ovo neki novi stepen prema nečemu, jer smo do sad se viđali samo na poslu i poslije posla. On je postajao nervozniji vidjevši da ne odgovaram. Nakon nekog vremena sam mu odgovorila da može i vidjela sam osmijeh na licu. Prvo sam mislila da ću stići da odem kući i spremim se kao normalna osoba. Svakako je bio petak i vikend smo slobodni, ali ne gospodin je htio odmah poslije posla. Nakon što smo izašli s posla i krenuli prema gradu, cijelim putem je šutao. Na kraju smo jedva našli parking mjesto i kad sam napustila auto, on se našao ispred mene. POLJUBIO ME, a ja sam uzvratila. Osjetila sam koliko ga je bio strah moje reakcije, osjetila sam kako drhti. Nakon što se odmaknuo pitao me nakon što si zvanično moja cura gdje želiš da idemo. Željela sam da idemo na njegovo omiljeno mjesto, ma gdje god to bilo. Odveo me je na vrh neke zgrade, a ja sam bila u čudu. Očekivala sam da ćemo završiti u nekoj kafani, diskoteci. Ali on je mene odveo na vrh zgrade. Rekao mi je da tu inače dolazi sam i nikad nikog nije poveo sa sobom. Osjećala sam se ponosno, ja sam bila prva koju je doveo tu. Sjedili smo satima i pričali o svemu što nam padne na pamet. Večer za pamćenje. Tu smo ostali cijelu skoro cijelu noć, nakon čega me je odvezao kući. Ovaj put me je ispratio do vrata, da bude siguran da sam okej. A ja sam samo stala ispod tuša i uživala u trenutku, zapisivajući si ove momente duboko u pamćenje. Da li imate nekih pitanja za priču koju ste čuli do sad? Neke kritike ili da promjenim nešto, tipa stil pisanja?

21.03.2020.

Dan izolacije 9.

Uvijek sam se pitala kako djevojke mogu vjerovat momcima i biti zaljubljene, jer je za mene to bila najveća glupost na svijetu. Ali jutro nakon našeg prvog razgovora i zagrljaja sam shvatila da je to osjećaj koji te obuzme cijelu, ubrza srce i pomuti razum. To jutro sam lebdila poput leptira. Ustala sam prije alarma, popila kavu i obukla se za posao. Odlučila sam prošetati do posla, ali sam doslovno odletjela na posao. Ponašala se kao klinka, tako sam se i osjećala, ali ne žalim to je najljepši period u životu. Pošto sam došla ranije i u sobi nisam vidjela nikog iz svoje smjene odlučila sam popiti kavu na balkonu. Hodajući prema balkonu sam vidjela da već neko stoji, ali nisam mogla razaznati o kome je riječ. Kada sam izašla na balkon vidjela sam njega. A on kada me je ugledao samo se nasmijao i privukao me u zagrljaj i poljubio u obraz. Da sam se istopila malo je reći. U glavi mi se vrtila pjesma zašto me u obraz ljubiš, kad ja neću da mi budeš drug.... Tu je počeo neki razgovor pitao me je kako sam spavala, zašto sam poranila na posao i tako neka standardna pitanja. Ja sam odgovarala i uzvraćala mu ista pitanja. Sve dok me nije dočekalo pitanje i kako ti je bilo sinoć na sastanku. Koga si privela, da li je iz naše okoline i da li ga poznaje. Htjela sam se nasmijati ali sam htjela uzvratiti. Rekla sam mu da ne poznaje momka i da nije iz naše radne okoline, te sam ga upitala otkud to pitanje i zašto ga zanima to sve. A on se je preznojio i malo pogubio, te odgovorio da neko mora da pazi na mene jer sam u novom gradu gdje nemam nikog svog i ne znam kakvih sve mangupa ima. Ja sam mu se zahvalila što brine, a u glavi mi je prva misao bila da sam si već našla mangupa i ne dam ga nikome. Popili smo kavu i krenuli u salu trebalo je raditi. Ulazeći s balkona uočila nas je Lea i nonšalantno izjavila:" oo golupčići jeste spremni za novi radni dan, puni energije i kreativnosti, vidim vi ste uskladili svoju kreativnost i energiju." Htjela sam je ubiti istog momenta, a on se je nasmijao i otišao ispred nas. Lea je počela ispitivati, ali sam bila previše srećna da bi išta pričala, te sam joj rekla da će poslije sve saznati. Taj dan sam naporno radila. Mislim da vam više ne moram govoriti da bi svaki dan mir tražila u njemu, jer kao i svaki dan bi pogledala zelene oči i napunila se energijom i mogla nastaviti raditi. Taj dan sam imala tako puno posla da nisam stigla otići na ručak, čak i kad su svi izašli ja sam ostala radeći. Imala sam neki svoj kreativni trenutak i htjela sam ga iskoristiti, a i rok za završetak projekta je bio blizu. I tako sam ostala da radim u miru i tišini dok svi uživaju u ručku. Odjednom sam čula vrata od sale kako se otvaraju, pomislila sam da je to Lea došla me moliti opet da idem nešto jesti dok se nisam srušila, tako da nisam ni podignula glavu. Odjednom su se neke većice stvorile ispred mene, pogledala sam bio je to on. " Donio sam da ručamo zajedno, jer ti očito nemaš vremena da odeš do restorana po hranu." Zahvalila sam mu se i nasmiješila, te predložila da idemo na balkon to poklopati. Na balkonu uz ručak smo jedno vrijeme ćutali i uživali znajući da nikog nema u firmi i da nas niko neće ometati. Te sam započela razgovor pitanjem "Zašto se je ponašao onako na početku i zašto mi nije poželio dobrodošlicu ili nešto?" On se je nasmijao i rekao da ako želim to saznati da mogu večers kada me bude vozio kući. Ja sam htjela odmah prihvatit, ali sam ga ostavila par minuta u tišini da se preznoji. Te sam rekla da s obzirom da sam došla pješice, prihvatam ponudu. A on je uz osmijeh odgovorio da sam previše radoznala da saznam odgovore na pitanja i da sam zato prihvatila. A iskreno samo sam htjela još provedenog sa njim. Nakon ručka imali smo dogovor i vratili se poslu. Cijeli ostatak radnog vremena je imao sjajne ideje i konstanto smo gledali jedno u drugo u želji da što prije završimo. Mogla sam to pročitati na njegovom licu, a i on je mogao na mom. Pred kraj smjene Lea me je upitala da li želim sa njom vani da popijemo po koje piće i da joj ispričam sve. Kada sam je odbila i rekla da ne mogu i da imam već nešto dogovoreno, cura je poludjela od sreće i poželjela mi da se zabavim i sve joj prepričam. Na kraju smjene sam brzinski pokupila stvari, doslovno sam zadnja izašla... Kada sam izašla na parking on je stojao naslonjen na auto i nervozno me čekao. Napokon si se pojavila, zar uvijek moraš najviše ti da radiš rekao mi je i otvorio mi vrata auta. Sjeli smo te krenuli prema mojoj zgradi, a u autu je vladala tišina. Pred moju zgradu smo brzo stigli jer sam blizu živjela. Parkirao je auto, otvorio vrata i otpratio do ulaza, te rekao da sad može mirno spavati jer zna da sam bezbjedno stigla u stan, ali ja nisam željela ući već sam htjela saznati odgovore na pitanja. ON me je pitao zar ništa ne zaboravljam i rekao da ne zna zašto nije učinio ništa od predhodno postavljenog i da jednostavno nije mogao i da je bio nepomičan kada me je ugledao. Kako je rekao želio sam više od svega, ali jednostavno nisam mogao izgovoriti ništa ni uraditi. Vjerovala sam mu jer sam se dosta slično osjećala i nakon njegove izjave sam ga samo zagrlila i zadržala sam se u njegovom zagrljaju, nisam ga htjela napustiti nikad. On je otežano disao i nježno me grlio kao da se bojao da će me polomiti ako me malo jače zagrli. Spustio mi je poljubac na obraz te smo se pozdravili i ja sam ušla u stan, te stigla mi je poruka: "Malena lijepo spavaj, ja zbog tebe sigurno hoću." Na šta sam mu odgovorila: " Budi uvjeren da hoću zbog tebe svaku noć sve bolje i bolje spavam." I spavala sam bolje, učinio je da se osjećam zbrinuto, sigurno i poštovano. Možda večeras napišem još jedan dio.

20.03.2020.

Dan izolacije 8.

Jutro nakon zabave bilo je izuzetno teško za mene. Da li zbog količine vina koju sam popila nakon njegove ljutite face i odlaska ili ipak zbog moje reakcije. Razmišljala sam kako sam bar jednom mogla preći preko svog inata i ponosa i lijepo mu uzvratiti na njegovo privlačenje pažnje. Tad kad sam sabrala opet sve utiske došlo mi je opet da se napijem i ne znam ko sam, ali ja sam morala na prokleti posao. Sjetila sam se da je ponedeljak i da nema primopredaje jer vikendom se nije radilo. I upss on dolazi preuzeti smjenu nakon mog radnog vremena, odnosno noćnu. Opet mi je mrak pao na oči, kako se ponašati, šta uraditi.... Od silnog razmišljanja zakasnila sam na posao, divnoooo. Kad sam stigla na posao imala sam šta i da vidim. Dočekalo me iznaneđenje. U sobi gdje se odlažemo svoje stvari stojao je ON. Pogledao je u mene, nasmijao se i pitao da li sam previše popila prethodnu noć. Pitanje je bilo sarkastično naravno, jer se na meni vidjelo da je to bila teška noć. Njegovo pitanje sam ignorisala, a on je opet se zapalio i izjurio iz sobe. Zašto je on uopće ovdje pa ovo nije njegova smjena? Nisam mogla previše razmišljati o tome jer sam morala raditi, svakako sam kasnila. Kad sam se pojavila u sali gdje smo svi zajedno radili na projektu ugledala sam njega. ON RADI. Sa mojom ekipom, koji vrag. Brzo poslije toga sam ugledala i Leu, te požurila prema njoj. Postavila sam joj pitanje koji vrag on radi u našoj smjeni, a ona mrtva hladna mi odgovori da ga je premjestio šef jer je prvo on sam tražio premještaj u ovu ekipu ali ga je šef odbio. A onda se je on posvađao sa svima u ekipi, nije htio raditi s njima govoreći da njegova kreativnost ne dolazi do izražaja, pa je šef odlučio da ga premjesti. Pomislila sam bolje da mu je dao otkaz sad ja neću biti kreativna. Iz tih misli me je probudio ON. "Kolegice Sanja da li ste za jednu kafu na brzinu i cigaretu?" glasile su njegove riječi. Odkud mu pravo da mi se obraća i to na taj način. Ja nisam imala odgovor, cijela sala je gledala u mene i čekala da odgovorim, a ja jednostavno ništa ne mogu da kažem. Ali tu je Lea reagovala te me gurnula i rekla naravno da hoće, dobro će joj doći i ja sam samo krenula prema balkonu ne govoreći ništa. Pogledala sam u njega da vidim da li ide za mnom, a on je već počeo kuhati od bijesa, ali je ipak krenuo za mnom. Našli smo se na balkonu, sami po prvi put. Osjećala sam se kao klinka od 13 godina koja nije znala kako da se ponaša. DOdao mi je kafu i ponudio cigaretom, a ja sam se nasmijala. "Zašto se smiješ, tvoje reakcije su nepredvidljive, reci mi šta je smiješno?", a ja kao da sam napušena sam odgovorila " pah ponudio si me cigaretom stvarno, nisam takve očekivala." Na njegovom licu se mogao vidjeti osmijeh onaj prljavi, ali slatki. " Nisam znao da ti je ta potrebna, a i ne činiš se kao perverzna cura, kao što sam rekao iznenađuješ." Sad sam ja bila ta koja je zacrvenila se, ali ne od bijesa već srama. Doista nisam izjavila takvo nešto, još prvi put doista komuniciramo. Ja sam se izvinila i rekla da ne znam zašto sam to rekla. Ali njegov pervezmi osmijeh je i dalje bio tu. Otpila sam gutljaj kafe samo da pokrenem se dođem sebi i osjetila sam nešto alkoholno. On me je pogledao i nasmijao se, to je za tvoj mamurluk, klin se klinom izbija samo da znaš. To mi je doista i trebalo, da se riješim mamurluka. Dok smo ispijali kafu bila je tišina, a ja sam imala toliko mnogo pitanja da mu postavim ali sam se ustručavala i kontala kako je bolje da ništa ne pitam. Ali zato on nije imao problem s tim, te me je upitao kako mi je bilo na dejtu s jednim kolegom s posla. Zastala sam na sekund, kako on znaa za to. Odgovorila sam mu da sam odbila momka i nisam izašla sa njim. Tad sam na njegovom licu vidjela olakšanje, ali ništa nije rekao. Ja sam odlučila vratiti se nazad u salu, trebalo je raditi. U sali me je dočekala Lea sa pogleom moraš mi sve ispričati. Odlučila sam je zaobići i sjesti na svoje mjesto i pčeti s radom. Cijeli dan sam skoro provela radeći nisam čak izlazila ni zapaliti cigaretu, ali svaki put kd sam podignula glavu i pogledala u njega vidjela bi da je i njegov pogled bio usmjeren ka meni i imao je mali osmijeh. To me je činilo izuzetno srećnom. Napokon je i taj dan bio gotov i polako smo završavali s poslom, a on je postajao nervozniji, šetao je po sali gore dole. Misli i pogleda sa njega onako nervoznog skrenula mi je Lea koja je željela da zna šta se desilo na tom balkonu i sve o čemu smo razgovarali. Ponudila je da idemo na piće, a ja sam pristala. Ta djevojka mi je jako prirasla srcu i stvarno sam je počela voljeti. Bila je zgodna crnka, dugih nogu i iztreniranog tijela, jako humoristična i dobra osoba. Rekla sam joj da me sačeka kod auta pošto je ona već bila spremna i da ja idem po svoje stvari. Krenula sam ka sobi sa ormarićima da pokupim stvari i osjetila sam da neko ubrzanoide za mnom, ali nisam se okrenula i dala tome značaja jer svi želimo što prije kući. Kad sam ušla u sobu i krenula da kupim stvari, osjeti da je još neko ušao i da se kreće ka meni, bio je to ON. Približio se je meni i pitao da li mi treba prijevoz kući ako idem pješice, jer kako on kaže nije bezbjedno da idem sama jer u gradu ima jako puno lopova. Zašto da me to pita baš dan kad sam došla autom? Zahvalila sam mu se i rekla da ima nešto dogovoreno već i da sam tu autom. Ali na spomen da imam nešto dogovoreno, ne otkrivajući da je u pitanju Lea, vidjela sam kako opet postaje bijesan? Inače sam dolazila pješice na posao jer mi je stan bio blizu, što vidim sad da je primjećivao. Kad sam se krenula rukovati s njim na izlazu, dočekalo me je iznaneđenje. Kad sam mu pružila ruku on me je povukao i zagrlio, a ja sam željela da se istopim. Do auta sam otišla skakutajući gdje me je dočekala Lea koja je dugo čekala, ali onaj ljuti izraz lica se pretvorio u izraz šta ti se dešava. Rekla je da samo želi sve znati, sjele smo u auto i otišle do caffe bara. Kada samo joj ispričala sve ona se je smješkala i bila u nevjerici. Pitala me da li je moguće da pričamo o istom momku? Jer u godinu i pol dana, koliko ima kako je on počeo raditi, nije nikad bio takav i da joj je bilo čudno zašto se je htio prebaciti u našu ekipu kad nije nikog podnosio, a u ekipi u kojoj je već bio imao je dvojcu prijatelja. Sad je sve malo jasnije. Ja sam bila u oblacima, samo mi se vrtio dan i dešavanja po glavi, isti film konstantno je igrao. Odjednom sam se sjetila da Lea sjedi sa mnom i da je tu, rekla je oboje se sviđate jedno drugome to je tako očito i bila je u pravu. Nakon toga odvezla sam Leu kući i došla u stan. Bila sam preumorna i na brzinu se istuširala, te legla. Ali isti film u glavi je igrao i svaki put kad bi se sjetila zagrljaja, srce bi mi zaigralo. Po prvi put odkad sam preselila se u taj grad zaspala mirno i spokojno. Ma šta po prvi put kako sam u tom gradu, već prvi put u životu, srećnija nisam zaspala. Šta će se sad desiti? Da li će on poduzeti nešto? hmmmmm

19.03.2020.

Dan izolacije 7.

Nastavak priče! Prvu noć u novom gradu sam teško zaspala. Razmišljala sam o tom tajnovitom momku i zašto on nije prišao da mi čestita kao novoj kolegici na poslu, da se upozna, bilo šta. Međutim su mi se po glavi vrtile riječi kolegica da ga zaobilazim, kakav je to momak, šta nije u redu s njim? Bilo kako bilo tu noć sam odlučila da mu prva neću prići sve dok ne budem morala(zbog posla). Tako je i bilo, prolazili su dani i on je i dalje bio hladan i nezainteresiran, a ja sam ga bila izbacila iz glave, u smislu da ga gledam bilo kako drugačije osim kao kolegu. Nakon 2 sedmice podjeljeni smo u ekipe,smjene. Nas dvoje smo bili u kontra ekipama, tad smo se viđali jedino kada smo predavali smjenu jedni drugima. O Bože to je bilo tako nepravedno, znala sam da više neću moći gledati te zelene oči. Znala sam u toku dana kada imamo najviše posla samo podignuti glavu, pogledati njegove zelene oči i nastaviti. Njegove oči su me smirivale, shvatila sam da ga ne mogu gledati samo kao kolegu. Momak je mogao da me smiri jednim pogledom, a riječ mi u mjaesec dana nije uputio. Tad sam već počela shvaćati da nešto ne štima. To nisam bila ja, ja se nikad nisam tako ponašala, prije me je mogla smiriti hrana recimo ili čaša vina. Ali sad ništa od toga mi nije pomagalo, osim tih očiju. Nakon 3 sedmice prije nego što je moje radno vrijeme počelo, a njegovo završilo čula sam smijeh. Naime, dok sam ja pričala kolegicama s kojim sam se družila od početka najviše, ne obraćajući pažnju na druge, čula sam smijeh. Ništa ne bi bilo čudno da mi je taj smijeh bio poznat, ali nije. Bila sam sigurna da je došao neki novi radnik, jer sam znala smijeh svih ostalih kolega. Međutim kada sam se okrenula oko sebe ugledala sam njega kako se smije. Bio je to najljepši osmijeh koji sam vidjela, ostala sam nepomična. Za mene je sve oko mene bilo stalo, sve osim njega. On se je nastavio smijati i dalje, dok nije shvatio da gledam u njega. Odjednom se je povukao i samo nestao. Mene je ostavio u ogromnoj zbrci, da li je do mene, da li sa mnom nešto ne nije uredu? Jedna kolegica me je izdvojila od ostatka ekipe da idemo ispušiti cigaretu prije početka radnog vremena. Kad smo izašli na balkon, na kojem obično izlazimo zapaliti cigaretu i napraviti krahak predah od posla, on je već stajao tamo. Dok je mene ugledao automatski je nestao, poput duha. Kolegica Lea je gledala čas u pravcu u kojem je on nestao, čas u mene koja je od muke mjenjala boje. Kako taj momak može da me iznervira.... Poslije tog događaja nisam ga viđala cijelu sedmicu, čak ni na primopredajama. Slijedeće sedmice je bilo organizirano druženje nas uposleni i napokon i on se je pojavio. Srce mi se smirilo kad sam ga ugledala. Ali sam primjetila koliko stalno i on mene gleda, bila sam jako uzbuđena, sretna, ali i nervozna. Pred sam kraj zabave deslio se nešto neočekivano. Prvo sam mislila da sanjam, ali sam shvatila da je to ipak java. Taj osjećaj sreće, uzbuđenosti, euforije nikad ne prestaje na samu pomisao na njega, tako je i dan danas. Međutim on je u prolazu do šanka namignuo i nasmiješio se. A ja sam se pregubila i samo okrenula mu glavu na to sve. Poslije kad sam ga pogledala bio je ljut i tad je bio na odlazku. Da li sam glavu okrenula iz inata ili možda jer sam do tad bila ledena kraljica koju ništa ne obara s nogu? Šta vi mislite? Da li želite čuti šta se dalje dešavalo? :)

18.03.2020.

Dan izolacije 6.

U samoizolaciji sam već 6. dan i pomalo ludim. Razmišljala sam kako preživjeti duge i dosadne dane zatvoren u četiri zida i odlučila sam pisati o svojoj prvoj ljubavi. Svoju prvu ljubav sam upoznala kad sam bila preplavljena obavezama i u nedostatku vremena. Naime, ja sam osoba koja do svoje 20. godine nije vjerovala u ljubav. Vjerovala sam da postoji osjećaj privlačnosti i ta neka hemija, ali ljubav, neeee. Kako polako vraćam film na početak, tako me preplavljuje čudan,ali lijep osjećaj. Da ne dužim puno počet ću sa jednim dijelom priče, ukoliko vas bude zanimalo možda je i završim. Možda saznate da li smo i dalje sretni u ljubavi i uživamo ili smoje naša priča završila. Jedan dan mi je stigao poziv da mi je odobren premještaj koji predhodno tražila. Međutim šef mi je rekao da ne mogu dobiti premještaj na željenu lokaciju, već sam dobila premještaj na drugu lokaciju na kojoj sm kako kaže bila potrebnija. Bezobzira na to prihvatila sam ponudu, jer u staroj poslovnici nisam mogla ostati iz razloga jer su koleginice odvratne i pune zlobe, što itekako utiče na moje kreativne misli, što bi opet rezultiralo loše odrađenim poslom. A mišljenje o kolegama nije ništa bolje, ako ne i gore. Kolege su bile stvarno odvratne, svakodnevno slušanje komentara na račun izgleda žena, komentari su bili tipa:jao kakva je šta bi joj radio,otresao bi je... Uglavnom dno dna, gdje sam se ja zgrožavala i uredno ulazila u konflikt sa njima, naročito ako bi takav vid komentara udjelili meni. Što se je na početku mnogo puta dešavalo. Da se vratimo na dan kad sam dobila premještaj bila sam presretna, jer sam morala otići taj dan samo da pokupim svoje stvari i spremim se za put. Zbog premještaja sam morala preseliti u drugi grad, ali mi ni to nije teško palo. Brzo sam sve spakirala i krenula, stan sam već imala obezbjeđen od firme. U nedelju kako se noć spuštala bila sam sve uzbuđenija. Neki osjećaj me je ispunjavao, ja sam taj osjećaj nazvala osjećaj novog početka. Prvi dan na poslu osoba koja je vodila taj odjel mi je pokazala moj posao i upoznala me sa novim kolegama. Sve kolege su imale neki dobar vajb i odmah sam se s njima mogla opustiti i šaliti. Muški su bili ljubazni i prijatni i ugodni. Bez glupih dobacivanja i komentara. A kolegice su bile vesele, pozitivne i nasmijane. Upitala sam ih da li se muškarci uvijek odnose isto ili je ovo zato što sam nova, na što su me pogledale malo čudno i rekle da su uvijek takvi. Međutim jedan kolega je bio drugačiji, misteriozan, i sav u nekom grču. Najviše pažnje mi je on privukao, pritom je što se tiče fizičkog izgleda bio sve što oduvijek želim. Vrag mi nije dao mira i željela sam da znam više o njemu jer sam nije htio pričati kao i ostali. Pa sam kolegice priupitala da li je on uvijek tako ćutljiv. Međutim rekle su mi da ga zaobiđem i da nemam posla s njim da mi je to puno bolje. Prvi dan na novom poslu je prošao odlično, međutim pred spavanje mi se po glavi vrtio misteriozni plavi dečko, zelenih očiju. Da li vam se sviđa? Da nastavim priču?


<< 04/2020 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
1466

Powered by Blogger.ba